Nakon što je dnevni list “Avaz” objavio priču o demobilisanim borcima iz Živinica Šefiku Muminoviću (55) i Džemalu Zahiroviću (59) koji su godine proveli u rovovima braneći državu, a nakon toga oboljeli od PTSP-a, jer nisu ostvarili nikakva prava, ponižavanje ovih ljudi je nastavljeno zbog čega su najavili da će dići ruku na sebe.
– Mi smo se još jednom najavili u Ministrastvo boračka pitanja TK-a odakle smo dobili odgovor da su nemoćni. Mi smo gladni i cijele naše porodice. Na ovaj čin nas je dovela dugogodišnja neimaština, prevara i bijeda u kojoj smo zapali. Načelnik općine Živinice Asim Aljić nas nije htio primiti. Poniženi smo od društva u kome smo dali zdravlje, rekli su nam Muminović i Zahirović te dodali:
– Ispred općine Živinice krećemo u ponedjeljak 13. aprila 2015. godine u 9 sati pješke prema Sarajevu do Vlade Bosne i Hercegovine gdje ćemo izvršiti javni čin spaljivanja u znak protesta zbog toga što nam društvo za koje smo se borili nije osiguralo dostojanstven život. Mi nemožemo gledati da naše porodice umiru. Mi smo već odavno mrtvi kao ljudi. Ali svoj ponos nećemo i mi ćemo se javno spaliti ispred Vlade BiH ako ne riještite naš socijalni status trajno, kazali su bivši borci za portal “Avaza“.
Muminović je bivši pripadnik 210. brigade Sprečanskog odreda, a poslije rata radio je pet godina u Rudniku Đurđevik, gdje je dobio otkaz dok je bio na bolovanju.
– Obećali su mi da će zaposliti moje dijete u rudnik da ih ne tužim. Ali ništa. Slagali su. Išao sam kod direktora, ali me nije htio primiti. U kući su svi nezaposleni – žena, sin, kći, snaha i ja. Nemamo šta da jedemo. Pokušao sam samoubistvo, ali su me spasili u posljednji trenutak. Obraćao sam se Ministarstvu za boračka pitanja u TK i kazali su da mi ne mogu pomoći. Ne vidim izlaz iz ove situacije. Svi me odbacuju. Jedino mi preostaje da se ubijem – kazao nam je očajni Muminović.
Džemail Zahirović bio je pripadnik elitne 121. jedinice za posebne namjene. Dva puta je ranjen, ali i pored 40-postotne invalidnosti, nema nikakva primanja.
– Kad je rat počeo, skočio sam u odbranu države. Nema ratišta na kojem nisam bio. Šta nam je dala država?! Imam šestero djece. Jedna kćerka je prošle godine umrla od neimaštine. Niko ne radi, a svi radno sposobni. Molio bih političare da se probude, da pomognu borcima koji su ostavljeni od svih. Ako danas jedem, sutra nemam. Ovakav život je nepodnošljiv – ispričao nam je Džemail.
(Avaz)
