Konrad Lorenz bio je ugledni austrijski ljekar i biolog. Općepriznat je kao utemeljitelj etologije, nauke o ponašanju životinja.
Za svoja izuzetna dostignuća u biologiji 1973. godine dobio je Nobelovu nagradu. Lorenz je, između ostalog, zabilježio da kod pavijana vlast pripada svojevrsnom „senatu”, odnosno vijeću staraca. Ovo tijelo sačinjavaju tri mužjaka u poodmakloj dobi.
Zahvaljujući svom autoritetu, iskustvu i privrženosti grupi, oni borave zajedno te, uz visok stepen koordinacije i spretnosti, upravljaju zajednicom. Time je dr. Lorenz pokazao da gerontokratija nije isključivo ljudski izum. Radi podsjećanja, u antičkoj Grčkoj, naročito u Sparti tokom 9. stoljeća prije nove ere, gerontokratija je bila institucionalizirana kroz geruziju (ili gerusiju, od grčke riječi gerousia, što znači „vijeće staraca”).
Zanimljivo je da su članovi geruzije birani na osnovu jačine aplauza i uzvika naroda prilikom njihovog prolaska ulicom. Pravo učešća u izboru imali su građani stariji od 60 godina. Vijeće je brojalo 28 doživotnih članova koji nisu odgovarali nikome za svoje postupke. Narodna skupština imala je tek formalnu ulogu potvrđivanja njihovih odluka, bez stvarne političke moći.
Ovakav model vladavine kasnije su preuzele i druge civilizacije. Kako ne bih proširio raspravu o generacijskim jazovima i prijeporima, smatram vrijednim spomenuti još jedno Lorenzovo zapažanje o ponašanju pavijana. U trenucima unutrašnjih sukoba unutar majmunske zajednice nerijetko bi se pojavio mlad i brutalan mužjak koji bi fizičkom silom (izmlatio sve redom) eliminirao suparnike i preuzeo apsolutnu vlast.
KOLUMNA Ismet (H) Fazlić
