Pitanje zaštite žena radnica, naročito trudnica i porodilja, nije samo pitanje zaštite ljudskih prava i osiguranja ravnopravnosti spolova, nego i pitanje demografske politike društva. Međutim, žene radnice, majke u Bosni Hercegovini umjesto da budu nagrađene, podstaknute na osnivanje porodice, one za to bivaju kažnjene, gubitkom posla i oduzimanjem plate! „Trudna sam. Naredni mjesec trebala bih ići na porodiljsko odsustvo. Međutim, sve je već spremno za moj otkaz, jer pri odlasku moj ugovor ističe i poslodavac mi neće produžiti ugovor zato što sam trudna. Ostaje mi jedino nada da će me zvati da se vratim na posao nakon isteka porodiljskog odsustva. Što se naknade tiče, ne znam ni ko ima obavezu da me isplaćuje, jer ni sam zakon nije dovoljno jasan. Ne bi me čudilo da ostanem uskraćena i za pravo naknade koje su i tako minimalne“, kazala je Sabina N. (redakciji poznato ime i prezime) iz Sarajeva. Sabina iz nade da će je poslodavac nakon isteka porodiljskog odsustva pozvati da se vrati na posao, nije željela u cjelosti otkriti svoj identitet. Nažalost, Sabinina priča je samo jedna u nizu čiji je sadržaj posve isti ili sličan. Mnoge žene koje se odluče osnovati porodicu, biti majke, dijele istu sudbinu. Sretnice su one koje mogu nesmetano otići na porodiljsko, primati naknadu i vratiti na posao nakon isteka odsustva. Zaštita od otkaza i naknade najveći problem Novi Zakon o radu zaštitu trudnica od otkaza previđa samo u slučaju ako su zaposlene na ugovor o radu na neodređeno. Neadekvatna zaštita trudnica i porodilja ponajviše se odražava na neproduženje ugovora o radu na određeno vrijeme, nakon što trudnica ode na porodiljsko odsustvo, jer to ujedno predstavlja najčešći oblik prestanka radnog odnosa s trudnicom/porodiljom. Predviđanja su da ova praksa neće biti promijenjena, ali to nije jedini problem sa kojim se radnice, trudnice/porodilje susreću. Pored toga što zakonska regulativa nije na strani radnica, naročito trudnica/porodilja, problem predstavljaju i naknade koje su zakonom predviđene. Iako Zakon o radu predviđa naknade za trudnice, glavno pitanje o tome ko ima obavezu isplate naknade i iz kojih izvora se finansira nije regulisano. U tom trenutku trudnica se počinje tretirati kao socijalni slučaj, jer zakon u ovom smislu definiše da će ovo pitanje biti regulisano posebnim propisom. Naknada ženi koja je na porodiljskom odsustvu regulisana je Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite žrtava rata i zaštite porodica sa djecom FBiH, koji propisuje da se ove naknade regulišu na nivou kantona. Nivo naknada koje se isplaćuju porodiljama u FBiH varira u velikoj mjeri od kantona do kantona. Međutim, čak i naknade definirane na ovaj način, često zavise od raspoloživih budžetskih sredstava i dodatno se smanjuju odlukama kantonalnih vlada u odnosu na ono što je propisano kantonalnim zakonima. Pozitivna strana zakonske regulative odnosi se na dužinu porodiljskog odsustva koja je propisana u trajanju od jedne godine neprekidno. Interes: Zaštita ljudskih prava i demografska politika društva Pitanje zaštite radnica, naročito trudnica i porodilja, nije samo pitanje zaštite ljudskih prava i osiguranja ravnopravnosti spolova, nego i pitanje demografske politike društva. Obzirom da prema svim relevantnim pokazateljima Bosna i Hercegovina bilježi drastičan pad nataliteta na njenom cijelom području, sa tendencijom približavanja nultoj stopi rasta, regulacija ovog pitanja od ključne je važnosti za Bosnu i Hercegovinu. Ukoliko nadležni organi nastave ignorirati ovaj problem, Bosni i Hercegovini prijeti da će postati jedna od zemalja sa najstarijim stanovništvom u Evropi. Stim da pojedini profesori, autori, istraživači, kao što je profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Jusuf Žiga tvrdi da je „Bosna i Hercegovina već postala društvo staraca, jer prema svim validnim pokazateljima u Bosni i Hercegovini je veći broj starijih ljudi u ukupnoj populaciji nego što je to poželjno.“ Istraživanja na koja smo se osvrtali ukazuju na demografsku tranziciju bosanskohercegovačkog društva, te predlažu hitno djelovanje nadležnih organa, kako bi se obezbijedile pretpostavke za pozitivniji i stabilniji natalitet u zemlji. Jasno je da je na to moguće uticati i podsticajnim mjerama populacione politike, uz poštivanja prava radnica, naročito trudnica/porodilja. „Pozitiva“ - postojeće inicijative Trenutno je pokrenuto više inicijativa za prevazilaženje ovih problema u Federaciji i to od strane Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Kluba parlamentarki FBiH, Naše stranke – Inicijativa F5, te niz akcija od strane nevladinog sektora. USAID-ovi projekat Program jačanja civilnog društva u BiH (CSSP) i Projekat jačanja institucija vlasti i procesa (SGIP), podržavaju uključivanje svih zainteresiranih strana, proces primjene standardizirane metodologije procjene uticaja propisa u izradi javne politike, te participativni proces izrade i razmatranja zakona u svim fazama zakonodavnog postupka. Udruženje Žene Ženama trenutno sprovodi kampanju (Ne)Diskriminacija porodilja u FBiH uz partnerstvo organizacija civilnog društva iz Sarajeva, Istočnog Sarajeva, Bihaća, Livna, Orašja, Mostara, Zenice, Tuzle, Jablanice i Banja Luke, i imaju namjeru povezati sve subjekte u zajedničko djelovanje u rješavanju problema na području Federacije BiH. U toku je online peticija kojom se zahtjeva donošenje nove regulative o porodiljskim naknadama. Također, od strane Federalnog ministarstva rada i socijalne politike pokrenuta je Radna grupa koju čine predstavnici kantonalnih ministarstava, nevladinih organizacija i Centara za socijalni rad, koja se bave ovom problematikom. Iz Udruženja Žena ženama za BNN.BA istakli su kako će u naredni period biti prezentirani podaci i predložena moguća rješenja, te da ima pozitivnih pomaka koji bude nadu. Komšije kao dobar primjer Zakonska regulativa koja definira pitanje radnica, trudnica/porodilja, majki u Crnoj Gori, za razliku od Bosne i Hercegovine dobro funkcionira. Od januara mjeseca 2016. godine u Crnoj Gori majke troje i više djece s 25, odnosno 15 godina radnog staža primat će doživotnu mjesečnu naknadu u iznosu od 70 posto prosječne neto zarade u godini koja prethodi onoj kada je ostvareno to pravo. Shodno tome, žene s 15 godina staža u Crnoj Gori primaće 40 posto prosječne neto zarade, koja u Crnoj Gori trenutno iznosi oko 477 eura. Dakle, majke sa troje i više djece u komšijskoj zemlji primat će 333 KM, odnosno 183 eura mjesečno. I tako, dok se u pojedninim zemljama, u kojima socio-ekonomska situacija nije ništa bolje nego u Bosni i Hercegovini, majčinstvo nagrađuje, u našoj zemlji majčinstvo se kažnjava. Kao i Sabini, junakinji naše priče, ostaje nam nada da će nadležni organi imati sluha za prava radnica, trudnica/porodilja, majki. Autor: Aldina Rovčanin BNN.BA