Kao sto smo vidjeli na području zavidovićke općine jedni kraj drugih živjeli su stotinama godina pa i vijekova pripadnici islamske, pravoslavne i katoličke vjere. Početkom XX stoljeća dolaze pripadnici i drugih vjera: evangelisti, protestanti i jevreji.
Stanovništvo je multireligijsko, multikulturno, koje se formiralo na osnovama filozofskih učenja pojedinih religija. Ovdje se duhovna i opća kultura preplitala stvarajući duh tolerancije, koji je inače karakterističan za BiH. Islamska zajednica u tursko doba nije bila hijerarhijski organizovana kao druge religije. Vrhovno poglavarstvo IVZ u Turskoj carevini bio je Mešihat a na njegovom čelu je stajao šejhul-islam kao vrhovni vjerski poglavar sa sjedištem u Carigradu (Istanbulu). Svaki sandžak (okrug) imao je muftiju kao najvišeg vjerskog dostojanstvenika. U kazama (srezovima) bio je kadija, a u ispostavama zamjenik kadije (naib). Kao vjerska lica tretirani su muderisi (nastavnici u medresama) i hodže (učitelji u sibjan mektebima). Muftije, kadije i muderise imenovao je šejhul-islam. Imame i hodže birali su vjernici jedne općine (džemata) ili njihov općinski (džematski) odbor, a ponekad ih je postavljao i muftija.
Austrougarski car je ukazom od 1882.godine obrazovao bosansko-hercegovački Ulema-medžlis (Vrhovno vjersko starješinstvo pripadnika Islamske vjerske zajednice u BiH) u koje je imenovao 4 člana. Sarajevski muftija je imenovan za prvog reis-ul-ulemu. Time je formalno prestala ovisnost IVZ u BiH od Mešihata u Carigradu.
Prvi popis sakralnih islamskih objekata (džamija) izvršen je 1895.godine a drugi 1910. godine. Prema tim popisima na području zavidovićke općine 1895. godine bilo je 10 a 1910. godine bilo je 14 džamija. Džamije su bile po popisu stanovništva, 1895. godine u selima: Činovići (u zaseoku Žišci), Gare, Junuzovići (zaseok Krčavine), Krivaja (zaseok Krajnići), Perovići (zaseok Pašini konaci), Rujnica (zaseok Jolde), Osječani (zaseok Šljivići), Ribnica (zaseok Mujići), Borovnica (zaseok Šehići), Zavidovići (zaseok Džebe).
U vremenu između dva popisa stanovništva 1895. i 1910. godine utvrđeno je postojanje još 4 džamije koje su vjerovatno u međuvremenu izgrađene i to u naseljima: Bajvati (zaseok Lijevča), Gostović (zaseok Prnjavor), Mustajbašići (zaseok Orašlje) i Dubravica. Kada je koja džamija izgrađena, posebno one iz popisa iz 1895.godine nema sačuvanih pismenih izvora. Popis vjerskih lica (hodža) izvršen je sa popisom stanovništva iz 1885. godine i po tome je utvrđeno da je bio po jedan hodža u naseljima: Gare, Mahoje, Rujnica, Osječani, Dubravica, Potkleče, Zavidovići te dvojica hodža u Perovićima. U pravilu za jednu džamiju bio je i jedan hodža, mada on može da bude i uz sibjan-mekteb. Tako, npr, u Mahoju je bio hodža 1885.godine a to naselje nema džamije ni 1991.godine, moguće je da je on obavljao molitvu u džamiji u Bajvatima. Ili, u Perovićima 1885.godine su bila dvojica hodža a jedna džamija (Pašin konak) i sibjan mekteb. Dakle, po jedan hodža za džamiju i mekteb.
Što se tiče sakralnih pravoslavnih objekata, popisom stanovništva iz 1895.godine utvrđeno je postojanje pravoslavne crkve u Vozućoj (zaseok Cvijanovići ili u narodu poznato kao Vozućica), i u Hrgama. U Čardaku (zaseok Pejići) 1910. godine utvrđeno je, popisom stanovništva, postojanje crkve.
Prema dr. Filipoviću, u Čardaku je 1768.godine podignuta crkva “Čador” a 1824.godine sagrađena je “mala crkva” od drveta, koja je po opisu iz 1887.godine “bila malena, niska, tijesna i tamna”. Umjesto nje, 1911.godine podignuta je nova crkva ali i ona slabe građe. Postojeća crkva podignuta je 1938.godine.
U Zavidovićima je 1911. započela izgradnja pravoslavne crkve a po svemu sudeći izgradnja je dovršena 1912. godine, jer se od te godine nalazi sveštenik Nikodije Plavšić paroh koji opslužuje i crkvu u Čardaku. Što se tiče katoličkih sakralnih objekata na području zavidovićke općine postoje dva sakralna objekta: u Osovoj i Zavidovićima. Prvi je registrovan prilikom popisa iz 1895.godine a drugi 1910.godine. U Osovoj se spominje prvi župnik Mijo Kopić, a u Zavidovićima Ivan Mitrović (1903.god). Sadašnja crkva izgrađena je 1914.godine.
Katolička crvka – godina nepoznata
Za rad u pilanama i na željeznici doveden je veći broj stručnih radnika među kojima je bilo dosta evangelista. U popisu stanovništva 1910.godine utvrđeno je postojanje evangelističke crkve. Od 1903. godine službu u evangelističkoj crkvi u Zenici, Žepču i Zavidovićima obavljao je svećenik Ludvig Šafer. Zgrada evangelističke crkve izgrađena je 1912.godine.
U popisu stanovništva 1910. godine utvrđeno je postojanje jedne bogomolje za Jevreje u Zavidovićima: za Sefarde i Aškenze. Ova bogomolja je bila, najvjerovatnije, smještena u nekoj privatnoj kući, jer je templ (sinagoga) izgrađena 1912.godine. To je bila zajednička bogomolja, pod jedinstvenim krovom, sa dvije prostorije, s posebnim ulazom: jedna za Sefarde a druga za Aškenze.
Kao sto smo vidjeli, u Zavodoviću-Gornjem, gradskom naselju, kako ga je tretirala austrougarska uprava, prilikom popisa iz 1910.godine nije bilo džamije. Na tom području živio je svega 61 pripadnik islamske vjere pa je vjerovatno to razlog njenog nepostojanja. Ovo napominjemo zato što se ponekad prenose glasine da je na području preko puta uzane željezničke stanice, navodno, nekad postojala džamija. Na tom prostoru do izgradnje industrijkih objekata firme “Eissler i Ortlieb” i uzane željezničke pruge bile su livade, da bi se kasnije na tom području izgradile zgrade za smještaj radnika koji su radili u Pilani i na željeznici. Ni u Potkleču koje se prostiralo od ušća rijeke Gostović pa desnom stranom rijeke Bosne sve do ušća rijeke Krivaje nije postojala džamija iako je u tom naselju 1910. godine bilo 327 pripadnika islamske vjere. Džamija u Potklečju je izgrađena tek kasnije.
