Piše: Jasmin Herić
Iskakanja iz putničkih vagona, pregažena tijela, opća nekultura pojedinih građana dovode do neugodnosti otpravnicima vozova, a i ugrožavanja života.
Visok stepen odgovornosti, poznavanje gornjeg i donjeg ustroja pruge, regulisanje bezbjednog saobraćaja, pribranost i ispravne odluke u normalnim i vanrednim situacijama, samo su neke od osobina koje mora posjedovati otpravnik vozova.
– Već punih trideset godina obavljam posao otpravnika vozova. Otpravnik vozova je centralna figura u svemu, oko njega se sve vrti. Posmatrajući sa strane čujem kako ljudi pričaju da je ovaj posao izuzetno lijep i jednostavan, ali daleko je ovo od granice jednostavnog. Poznavati rad mašinovođe, električara, gornji i donji ustroj pruge, rad kontaktne mreže, postupanje u normalnim ali i vanrednim okolnostima samo su dio od onoga što je naš zadatak. U toku radnog vremena koje traje dvanaest sati moram biti maksimalno pribran u svim uslovima, jer u ovom poslu pogreškama nema dobrodošlice, jer i najmanja greška može skupo koštati – navodi Rusmir Ribić.
Ulaganja u željezničku infrastrukturu jako su mala, gotovo neprimjetna. Iskakanja iz putničkih vagona, pregažena tijela, opća nekultura pojedinih građana dovode do neugodnosti otpravnicima vozova, a i ugrožavanja života. Beneficirani radni staž u ovom poslu danas je samo prošlost koja se ponekad spomene, prisjećajući se boljih vremena.
– Danas su ulaganja u infrastrukturu gotovo nikakva. Od kako radim, već punih trideset godina od toliko savremene opreme nije kupljeno apsolutno ništa. Prošlo je više od godinu dana kako su majske poplave uništile dosta toga, ali i danas veze sa Dobojom iz Zavidovića su u prekidu, jer nikada nisu sanirani kvarovi. Danas imamo opću nekulturu pojedinih građana, koji upravo radi nekulture ponekad skupo plaćaju cijenu. Neko od rodbine ispraća studenta i zajedno sa njim ulazi u vagon, ali mene ne informiše, tako da je on za mene putnik. Nakon što voz krene pojedini iskaču iz vagona, gdje uslijed pada dobiju poprilično ozbiljne povrede, a postoji opasnost da usljed udara vjetra padaju direktno pod mašinu čime bi sigurno smrtno stradali – priča Ribić.
Dolazeći na posao i preuzimajući smjenu, sve male i velike probleme moraju ostaviti iza sebe. Perfektan sluh, izuzetno dobar vid i još mnogo toga traži se od otpravnika vozova. Zbog stresa u poslu i svega što kroz ovaj posao dolazi, rijetki su oni koji zadovoljavaju na sistematskim pregledima.
– Na posao moraš doći psihički rasterećen i sve probleme ma koliko bili veliki ili mali ostaviti iza leđa. Pregažena ljudska tijela, neodgovornost i nekultura pojedinih građana bez obzira na upozoravanja utiču i na našu psihu. Mnogo je mladih koji se danju, a pogotovo noću, sakupljaju i opijaju na peronu, a često sjede i po kolosijeku. Međutim uprkos upozorenjima, niko ne sluša dok ne dođe do problema. Nije jednostavno kada vidiš udareno tijelo. Tokom radnog vremena pauze i hodanja po kafama kao u drugim firmama nema. Ukoliko me mašinovođa ne vidi, on zaustavlja voz, a svako neopravdano stajanje donosi meni ozbiljnu prijavu. Još nisam imao grešaka u ovom poslu, nadam se da će stvari u budućnosti biti bolje u svakom pogledu, te da će se svijest građana popraviti – poručuje naš sagovornik.
