Karakteristično je da na predjelu naše opštine preovladavaju brdski predjeli, šikare i šume sto je vrlo povoljno za stočarstvo…ne baš za zemljoradnju kao u drugim dijelovima Bosne.

Prema popisima nakon dolaska austrougarske vlasti na području Zavidovića glavno obilježje skoro svih domaćinstava je bilo uzgoj stoke. O zanatima i trgovini na ovim područjima nema pisanih izvora. Tradicionalno je bio razvijen kovački zanat. U Novom Šeheru se nabavljala poznata “šeherska” kosa i srp, usput, to je bilo mjesto gdje se dešavala robnonovčana razmjena zavidovićkog stanovništva, a pored toga i u Maglaju, Žepču, Zenici, Mrkonjić gradu.

Potrebe stanovništva za odjevnim predmetima dugo vremena su podmirivane u okviru porodičnih zadruga koje su i na ovom području bile brojne. Od vlastitih ovaca dobijena vuna se prela, tkala i bojila, proizvodilo se sukno i od toga se krojila i šila muška i ženska odjeca a od rogate stoge štavljala se koža koja je služila za proizvodnju obuće (opanka-putravca). Vuna, lan, konoplja a kasnije i pamuk služili su kao osnova za izradu platna, ćilima, ćebadi, marama, čarapa, šalova i drugih odjevnih predmeta.

– Pepeo i potaša su korišteni za pravljenje sapuna.
– Pruga u dolini rijeke Gostović je izgrađena 1887.godine. U dolini Rijeka Gostović i Krivaja početkom XIX vijeka vršena je sječa hrastove duge koja se koristila za proizvodnju kaca za vino i pivo.