Obespravljeni radnici Krivaje već godinama gledaju kako preko njihovih leđa kandidati za razne nivoe vlasti na efektan način ubiru poene na osnovu njihovog nehumanog stanja u kojem se također nalaze godinama.

Činjenica je da Bosna i Hercegovina ima najveći broj političkih opcija na svijetu u odnosu na broj stanovnika. Shodno tome članovi stranaka i pretendenti na bilo koji nivo vlasti učinit će sve da se domognu pozicije za koju se bore.

Često u toj borbi manipulišu emocijama biračkog tijela. U svojim predizbornim programima (obećanjima) koriste loše socio-ekonomske situacije da bi se domogli što većeg broja glasova. Bajkovite priče o popravljanju generalne socijalne i ekonomske slike. Revitaliziranje lošom privatizacijom uništenih preduzeća. Kreiranje povoljnije estetske i ekološke slike grada, kantona ili države. Sve su ovo načini na koje se kandidati pokušavaju domoći povjerenja birača.

Predizborna kampanja u Zavidovićima ne razlikuje se mnogo od ostatka države. Kandidati koriste istu strategiju pri pokušajima sitacnja što masovnijeg povjerenja birača. Nezaobilazna tema gotovo svakog političkog programa je propalo industrijsko preduzeće Krivaja i obespravljeni radnici tog preduzeća.

Usred smo predizborne kampanje za Lokalne izbore koji će biti održani 2. oktobra. Zavidovići su „ukrašeni“ nasmijanim licima kandidata za vlast u ovoj općini rasprostranjenoj na 590 kvadratnih kilometara i sa približno 40 hiljada stanovnika.

U svojim programima i ove predizborne kampanje političke opcije spominju Krivaju i obavezuju se za popravljanje stanja koje čini se nikada nije bilo lošije od trenutka kada je Fritz Regenstreiff odlučio otvoriti kompaniju koja se bavila eksploatacijom šumskog bogatstva bazena Krivaja.

Da li je Fritz mogao i slutiti kako će završiti fabrika 132 godine poslije otvaranja? Da li je Fritz slutio da će radnici kompanije koju je stvorio završiti na ulici?
Teče 132 godina od otvaranja ponosa Zavidovića dugi niz godina, a radnici ne spavaju po nekoliko dana što od muka i briga što od dežuranja ispred kapija preduzeća poput beskućnika kako bi sačuvali državnu imovinu koja im je pružila samo brige.

Veliki broj radnika pomenutog preuzeća ispraća svoju djecu u školu budnog oka i bez sna ali i bez „markice“ u džepu njihovog djeteta. Ispraća ih praznog stomaka, a glava puna. Puna kombinacija kako preživjeti dane koje dolaze bez ikakvog primanja.

Živimo u svijetu koji se vrti oko novca. Novac je osnovni resurs za preživljavanje i pokretač svega. Ako nema novca nema ni života, a novac je misaoni pojam radnika Krivaje koji sjedi na betonu ispred preduzeća i čuva ono što je njegovo ali i državno. Vjeruju li u državu?

Da li vjeruju u državu niko ne može sa sigurnošću potvrditi, ali njihova djela mogu potvrditi kako nakon godina nehumanog odnosa vladajućih struktura i vlasnika preduzeća oni ipak vjeruju u čovječanstvo. Malo poznati dogovor radnika Krivaje da četverici najstarijih kolega mjesečno izdvajaju po jednu marku i pored svih vlastitih problema je dokaz u njihovu ljudskost.

Da li ste na trenutak povjerovali u ljudskost? Sačekajte malo.

Vremena su imali svi. Godinama unazad problemi radnika su isti. Loš poslodavac, loša poslovna politika, loš izbor poslodavaca, nema plata, gomilanje dugova i tako u nedogled. Odgovornost snose svi koliko pozicija toliko i opozicija. Na položajima su bili ljudi iz različito ideološko određenih političkih opcija. Problemi su se gomilali godinama, riješenja nema.

Kanidati za predstojeće izbore su članovi onih političkih opcija, onih ideoloških pravaca koji su bili u poziciji da iole poprave stanje preduzeća, radnika i na kraju krajeva općine.

Da li one koji i dalje nakon svega što su (ne)uradili grize savjest kada pričaju o Krivaji. Da li pomisle na radnika koji sjedi na golom betonu ispred kapije preduzeća i jede kiflu koju mu je kupio policajac. Misle li o ubiranju poena ili ih je stvarno briga za radnicima? Koliko su zabrinuti i o čemu misle pokazali su godinama unazad. Iako su možda po prvi puta na listi, ipak imaju isti ideološki pravac kao i njihovi prethodnici jer su članovi iste političke opcije, ako je drugačije onda su izdali principe svoje stranke.

Gospodo kandidati vaš program i vaša ideologija imala je dovoljno vremena i dovoljno povjerenja. Sačuvajte obraz i zaobiđite Krivaju i njene radnike prilikom promocije vaše ideologije i stranke. Poštovani glasači, ukoliko neko pokuša manipulisati vašim emocijama i tako pridobiti vašu naklonost na izborima sjetite se koliko je vremena prošlo i koliko je već dugo onaj radnik prikovan za beton ispred preduzeća i koliko dugo jede onu kiflu.

Često, kada se osvrnem na protekle godine, i to na svoje, moram da kažem da prezirem sam sebe  i gadim se samog sebe. Sada se gadim na sebe, ali onda kada nisam ništa znao, stvarno sam bio iskreno i naivno u svemu.

Beznačajan čovjek teži da ima vlast, što bi drugo. Jedina prilika mu je da ukrade, da zajebe, da nešto napravi da ima neku važnost, inače je nitko i ništa…

– Branimir Džoni Štulić