Piše: Sanela KARAICA
Iako je veliki dio uništenog u poplava obnovljen, još ima onih koji, i dvije godine poslije, nemaju krov nad glavom.
Bile su to najteže poplave u BiH posljednjih 120 godina. Nakon dvodnevnih intenzivnih padavina sredinom maja 2014. iz korita su se izlile Bosna, Drina, Sana, Sava, Vrbas i mnoge druge rijeke. Mnogi gradovi i naselja danima su bili pod vodom, odsječeni od svijeta, bez struje, vode i komunikacija. Do njih se moglo samo čamcima.
Ogromne štete nanesene su kućama, školama, bolnicama, infrastrukturi, poljoprivrednim zemljištima… a mnogi objekti zbrisani su s lica zemlje. Elementarna nepogoda odnijela je više od 20 života i pričinila materijalnu štetu od oko četiri milijarde maraka.
Iako su mnogi prognozirali da se nećemo potpuno oporaviti najmanje deset godina, situacija na terenu, s jedne strane, daje nam razloge za optimizam, da vjerujemo da nisu bili u pravu. Hiljade ljudi koji su tada morali napustiti svoje domove, vratili su se. Gradovi poput Doboja, kojeg je voda potopila doslovno za samo šest minuta, a što je zabilježeno kamerom jednog njegovog stanovnika, „izdigli su se iz vode“ i u velikoj mjeri oporavili.
Međutim, postoje i drugi, ne tako svijetli primjeri. Tačnije, njih 278 u FBiH. To je broj porodica čiji su domovi potpuno uništeni u klizištima izazvanim poplavama. Oni su i dalje beskućnici. Ustvari, imaju oni krov nad glavom, ali ne svoj. Žive u tuđim i mahom neuslovnim objektima, čekajući da dobiju ono što im je obećano, a to je po 35.000 maraka za gradnju kuća. Za 83 porodice izvjesno je da će uskoro useliti u nove domove koji se rade u saradnji sa UNDP-om.
Sve ove porodice imaju potpisane ugovore o dodjeli sredstava sa Federalnim fondom za pomoć nastradalim područjima od prirodne nesreće, ali problem je što su presušili izvori donacija i ovaj fond je ostao bez novca. Njegove obaveze po ugovorima preuzela je Vlada FBiH, ali to trenutno ne znači mnogo ljudima koji su se nadali da će trajno riješiti stambeno pitanje još u prošloj godini. Među njima je i 17 porodica iz maglajskog zaseoka Alići.
U Fondu tvrde da je problem ovih ljudi mogao biti davno riješen da su općinski načelnik i vijeće postupili po datim preporukama i dodijelili im sredstva koja je Općina dobila od Civilne zaštite. S druge strane, maglajski načelnik Mehmed Mustabašić smatra da bi to bilo protivzakonito. I dok se oni prepucavaju ko jeste a ko nije u pravu i prebacuju jedni na druge lopticu odgovornosti, unesrećeni Alićani svakog dana, od ranog jutra do sumraka, sjede pred općinskom zgradom čekajući da se neko smiluje nad njima.
(Faktor.ba)
