Danas, u istoj uniformi u kojoj je branio domovinu, sakuplja otpatke svojih sugrađana kako bi prehranio svoju porodicu.

Sve je počelo kada je Sulejman sreo Ramiza u gradu. Razgovarali su nekoliko minuta. Ramiz mu je ispričao da teško živi, te objasnio da sakuplja limenke i karton kako bi prehranio svoju porodicu.

Sulejman je odmah odlučio pomoći. Ubrzo je pozvao svog prijatelja Besima, srednjoškolca, koji se bavi fotografijom.

-Sutradan smo odmah nazvali Ramiza i dogovorili da ga fotografišem i da uzmemo izjavu. Ispričao nam je svoju životnu priču. S obzirom na to da imam dosta prijatelja i pratilaca na Facebooku, iskoristio sam to za nešto humano i objavio apel za pomoć – ispričao je za Faktor Besim Bojadžija, učenik drugog razreda Ekonomske škole.

Obolio od PTSP-a

– Za samo pet sati, Ramiz je nazvao Sulejmana i rekao kako mu već dolaze paketi i razne pomoći i da je sretan i zahvalan svim ljudima koji pomognu – ispričao nam je Besim.

No, šta je Ramiz Šarić iz Srebrenika ispričao dvojici mladih sugrađana, pa su nakon njegovih riječi pokrenuli ovu humanu akciju. Kazao je da svaki dan u građevinskim kolicima sakuplja limenke, karton i pokvarenu tehniku da bi sebi i svojoj porodici zaradio novac kako bi preživjeli. Demobilisani je borac, obolio od PTSP-a, a tokom rata rovovi su ostavili traga i na njegovoj kičmi.

Danas, u istoj uniformi u kojoj je branio domovinu, sakuplja otpatke svojih sugrađana, a među njima i limenke od Red Bulla i Argete, proizvoda o kojima on i njegova porodica mogu samo sanjati.

– Ranjen sam u ratu gelerom u glavu, ali mi nisu dali penziju. Tako sad nemam penziju, ali imao sam prije nekad 150 KM nadoknadu za borce. I to su mi ukinuli. E, sad, hoće li mi je vratiti opet, ne znam. Bili su sastanci, ali nisam siguran. Ja se i dalje trudim – ispričao je Ramiz, te pokazao člansku karticu Organizacije boraca i dobrovoljaca odbrambeno-oslobodilačkog rata iz Srebrenika.

Obećanja padnu u zaborav

-U prosjeku pređem 20 kilometara da bih pronašao limenke i razne stvari koje mogu prodati. Kada je ljetno vrijeme, pređem i do 30 kilometara. Hodam i po kiši, i po snijegu, noge mi budu mokre, ali šta ja tu mogu, kad se moram boriti da preživim i taj dan – ispričao je Ramiz.

Kaže, pojedini ga gledaju, obećaju, ali ubrzo i zaborave. Sve su to lažna obećanja, kaže on.

Ponestaje mu drva

Veli, pije i lijekove. Živi sa suprugom i kćerkom koja ide u prvi razred srednje škole. Supruga ne radi, a kćerka se mora školovati. Škola pomogne malo njegovoj kćerki, a sve ostalo pada njemu na teret.

– Teška mi je situacija s ogrjevom. Nemam drva, ali imam uglja. I to sam dobio kao donaciju. Drva koja imam mogu ložiti još nekoliko dana, a zime je još dva mjeseca – ispričao je Ramiz.

Pozvao je građane da pomognu njemu i njegovoj porodici, a od nadležnih zatražio da mu obezbijede bilo kakav posao kako bi mogao dostojanstveno obezbjeđivati egzistenciju svojoj porodici.

(Faktor.ba)