Udruženje Mala Sirena duže od decenije podržava djecu i mlade sa poteškoćama u razvoju i njihove porodice. U ostvarenju njihove humane misije podržavaju ih partneri, donatori i zajednica u kojoj djeluju i kojoj od osnivanja doprinose i mjenjaju je na bolje.
Od UNICEF-a su dobili priznanje Šampioni inkluzije, a iza njih je veliki broj uspjeha i dostignuća, kao i izazova koje savladavaju posvećenim radom i uz pomoć podržavalaca.
Šta se krije iza imena Mala Sirena, šta su im planovi za budućnost i kako ih možemo podržati da nastave da pomažu djeci i porodicama sa poteškoćama u razvoju otkrila nam je Adisa Mahovac, izvršna direktorica udruženja.
Kako je nastalo Udruženje Mala sirena? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?
Adisa: Udruženje roditelja djece sa poteškoćama u razvoju Mala sirena je osnovano 2012. godine, a nastalo je tako što su ga osnovale majke djece sa poteškoćama u razvoju.
Na području grada Zavidovići i u okolini nije postojao bilo kakav vid podrške za djecu sa poteškoćama u razvoju i, nakon što smo ja i dvije majke koje imaju djecu poteškoćama u razvoju, imale sastanake sa tadašnjim ministricama obrazovanja i rada i socijalne politike i nakon što su nam obećale na tim sastancima da će pri Centru za mentalno zdravlje biti angažovani defektolozi koji bi radili sa djecom sa poteškoćama u razvoju. Nakon što smo imale sastanak sa tadašnjim direktorom doma zdravlja vidjele smo da se to neće, nažalost, ostvariti i odlučile smo da osnujemo udruženje, te kao pravno lice da krenemo u borbu za prava svoje djece i da svojoj djeci obezbijedimo podršku koja im je bila neophodna.
Da li postoji neka posebna i zanimljiva priča o tome kako je udruženje dobilo ime? Da li je inspirisano bajkom, Diznijevim animiranim filmom, ili je u pitanju nešto treće?
Adisa: Udruženje je dobilo naziv po bajci Mala Sirena. Kao što znamo Mala Sirena je jedna predivna djevojka, jedno predivno biće, kako po izgledu, tako i po svom duhu i po svojim osobinama. A naša djeca su upravo takva – izgledaju malo drugačije od drugih, ali su predivna bića koja su puna dobrote i ljubavi. Iako drugačiji, oni su jednako divni, ako ne i divniji od druge djece. I, zajedno sa svim roditeljima i svojim djecom želimo da stvaramo jednu bajku sa sretnim završetkom.
Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru?
Adisa: Moja lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru je priča za sebe. U vrijeme kada smo osnovale udruženje, kada smo razmišljale kako da pomognemo svojoj djeci, ja u stvari nisam ništa znala o neprofitnom sektoru. Nisam znala čak ni kako se osniva udruženje, nisam znala apsolutno ništa o radu udruženja.
Međutim sa obzirom da u to vrijeme djeca sa poteškoćama u razvoju nisu imala apsolutno nikakvu podršku (a u to vrijeme i mom djetetu je bila potrebna podrška terapeuta), bila su u potpunosti isključena iz društva, angažovali smo se i jednostavno dali sve od sebe da krenemo sa nekom vrstom pomoći.
Nakon što smo se raspitali i našli na internetu određene informacije, jako brzo smo registrovali udruženje i, od 2012. godine, ja sam još uvijek, hajde da kažemo, lider u udruženju.
Jako dobro razumijem i roditelje i nastavnike, s obzirom da sam i sama prosvetni radnik. I naravno, potrebe djece, koje sam mogla da kroz život da sagledam iz više aspekata.
Moja motivacija za rad je velika ljubav prema djeci, naročito prema djeci sa poteškoćama u razvoju koja trebaju dodatnu podršku i naravno ono što se može učiniti, a to je napredak djece i njihova radost i sreća, kao i pomoć njihovim roditeljima.
Na koji način udruženje Mala Sirena realizuje fandrejzing aktivnosti i prikuplja donacije? Sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način? Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati rad organizacije?
Adisa: Što se tiče fandrejzinga i prikupljanja donacija Mala Sirena to radi na više načina. Ono što prije svega pokušavamo jeste da budemo krajnje transparentni i putem Facebook stranice redovno objavljujemo naše aktivnosti, naše fotografije i sve donacije koje prispiju u udruženje, kao i na koji način smo ih potrošili.
Imali smo akciju Član – prijatelj, gdje smo pozvali i obratili se pismenim putem raznim na institucijama i firmama.
Jedan broj članova preko platne liste uplaćuje po nekoliko maraka mjesečno, dakle odbijaju im se sredstva preko platnih lista.
Imamo akciju Mjesečni sponzor, gdje određen broj donatora mjesečno uplaćuje donaciju u iznosu za koji se sami odluče.
Naravno, imamo i redovne donacije. To su najviše ljudi koji nas prate putem društvenih mreža, ali naravno i prilikom samog susreta – kad vide šta radimo, kad osjete svu tu ljubav i toplinu zaista postaju pretežno naši redovni donatori, koji žele da budu dio nas i prelijepe bajke, bajke koja mijenja živote djeci sa teškoćama u razvoju i njihovim porodicama.
Pored toga, povremeno imamo donacije u materijalu. Tako smo za objekat koji gradimo imali velike donacije. To je bila kompletna stolarija, prozori, staklene škrinje i vrata.
Takođe ćemo dobiti i stolariju, unutrašnja vrata, donaciju materijala za rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju, didaktički materijal i pomagala, dezinfekciona sredstva… To su sve naravno jako vrijedne donacije koji nama itekako znače u našim aktivnostima.
Izdvojili bismo podršku SWISS BARAKAH CHARITY i BH TELECOM. Počinjemo uskoro i saradnju sa ISLAMIC RELIEF, a nekoliko godina imamo donaciju peleta od strane organizacije AHMADIJA DŽEMA.
LDS CHARITIES su naši dugodišnji donatori i prijatelji.
Firme METAL Z ZDICI , VRATA ASTRONORM, AMLY DOO , EURO MARK TUZLA su obezbijedili stolariju za objekat.
Škole takođe organizuju povremeno humanitarne akcije za podršku našem radu i učestvuju u našim promotivnim aktivnostima.
Kad govorimo o fandrejzingu, moramo spomenuti i da mi redovno pišemo projekte i apliciramo na projekte sa kojim se poklapa naša misija i vizija.
Prepoznati smo od strane našeg grada tako što imamo jedan transfer u budžetu grada Zavidovići, koji trenutno iznosi 41.500.
Naravno uspostavili smo saradnju sa raznim donatorima koji podržavaju naš rad, kao što su USAID, Ambasada SAD-a, Red Charity, Fondacija tuzlanske zajednice, Federalno Ministarstvo rada i socijalne politike, Federalno ministarstvo obrazovanja, Raiffeisen banka, nevladin i poslovni sektor, jedan broj firmi koji je manje ili veće iznose novčanih donacije – od nekoliko stotina pa do nekoliko hiljada maraka, naročito za izgradnju našeg objekta.
Takođe ću spomenuti da smo imali podršku i od Medžlisa islamske zajednice, kao i raznih udruženja i grupa ljudi koji su organizovali akcije kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Navešću kao primjer akciju koju su organizovala dva naša državljanina koja godinama žive u Americi, kao i akcije nekih humanitarnih organizacija i islamskih zajednica u nekim drugim državama.
Uglavnom, imamo i članove, ali i donatore raznih nacionalnosti i vjeroispovijeti, donatore iz raznih država. Ovom prilikom se zahvaljujemo svim našim prijateljima i donatorima i pozivamo ih da i dalje budu naša podrška jer zajedno stvaramo jedan bolji svijet.
Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi i ciljevi koje planirate da realizujete u budućnosti?
Adisa: Što se tiče naših aktivnosti, mi smo u stvari već godinama fokusirani na širenje postojećih i uvođenje novih usluga. Mala Sirena u stvari nudi vjerovatno i najveći broj i vrstu usluga u Bosni i Hercegovini.
To su neke klasične usluge poput defektoloških i logopedskih tretmana, ali i savremenih kao što su senzorna terapija i neurofidbek tretmani.
Pored toga, mi smo prije nekoliko godina krenuli sa ranom intervencijom i inkluzivnom igraonicom jer nam je jako bitan i grupni rad sa djecom. Mi smo u stvari uveli novi način rada sa djecom – djeca pored individualne podrške imaju organizovan grupni rad i ono što nam je jako bitno je da provode vrijeme i sa djecom tipičnog rasta i razvoja, kroz koje uče i napreduju, a druga djeca i njihove porodice vide kako su djeca sa poteškoćama u razvoju divna i prihvataju ih kao ravnopravne članove društva.
Mi na taj način gradimo jedan svijet bez predrasuda.
Pored navedenih aktivnosti, u koje spadaju i radionice za roditelje, psihološke radionice za članove porodice, radionice kuhanja, kreativne radionice, sportske radionice, kratki boravak za djecu, trenutno smo fokusirani i na izgradnju objekta. Za ove dvije godine uspjeli smo da obezbijedimo predivno zemljište, koje se nalazi svega dvije tri minute pješice od centra grada, a koje je okruženo zelenilom i izgleda kao da ste na nekom predivnom selu koje je okruženo zelenilom, ali stvarno ste gotovo u centru grada.
Mi smo uspijeli da sazidamo jedan objekat koji će biti u potpunosti prilagođen za djecu i osobe sa poteškoćama u razvoju i njihove potrebe.
Radi se o objektu čija je površina 503 kvadratna metara stambenog prostora i trenutno smo u fazi opremanja unutrašnjosti.
Nažalost, nismo u mogućnosti nastaviti sa radovima, ali uz pomoć donacija i projekata nadamo se da ćemo bar na slijedeći hladniji period uspijeti da uđemo u svoje prostorije, jer je prostor u kojem trenutno boravimo jako mali, to je općinski prostor koji je prokišnjavao pa smo morali prije svega da popravimo krov. Pregradili smo i sve prostorije što je bilo moguće pregraditi. Ljeti je jako vruće, zimi je jako hladno. Međutim, s na obzirom da nemamo izbora, mi se snalazimo.
Imamo vrhunski tim, dakle, stručnjake za rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju i vrhunsku opremu.
Na koje sve načine uključujete zajednicu u svoj rad i šta vam to donosi?
Adisa: Mi smo godinama angažovali svoje defektologe i asistente koje smo slali u osnovne i u jednu srednju školu. Dakle, na taj način smo mi bili podrška zajednici i sve ove godine mi smo najveća podrška zajednice.
Kroz našu podršku zajednica je postala svjesna da su naše namjere iskrene, da su iskreni naš rad i ljubav koji ulazimo u njega. I naša zajednica nas je prepoznala kao jednog vrijednog partnera.
Dva puta godišnje organizujemo promotivni događaj na koji pozovemo predstavnike i vlasti, i škola i djecu i odrasle, ljude iz politike, donatore – sve oni koji žele da nam se pridruže. Jednom na Kafu za sve, kada obilježavamo rođendan udruženja, a drugi put na događaj Trčimo za inkluziju, gdje jer se prošle godine priključio i naš šampion Adnan Tuka.
Kroz te događaje, mi u stvari promovišemo svoj rad i nalazimo nove partnere, donatore i jačamo naravno postojeće veze.
Ono što nam je jako bitno jeste da smanjimo predrasude prema djeci i osobama sa poteškoćama u razvoju, što je jedan od naših ciljeva.
Na koje načine Mala Sirena doprinosi razvoju filantropije najprijee u vašoj lokalnoj sredini, a potom i na nivou Bosne i Hercegovine?
Adisa: Što se tiče filantropije mi smo prepoznati zaista na tom polju. Prvi mi kao udruženje jako mnogo pružamo na volonterskoj osnovi, ali i na ljudskoj osnovi. Ono što je za nas važno jeste da se nama to vraća. Imamo donatore sa raznih strana – i iz Bosne i Hercegovine, i iz naše dijaspore. Zaista, na razne načine smo dolazili do donacija, a u najvećem broju slučajeva sun as kontaktirali donatori i ono što nam je jako bitno jeste da oni nisu samo naši donatori već, i prijatelji sa kojima često komuniciramo i koji nam šalju poruke podrške, a ne samo novčana sredstva.
Naravno, i u našoj lokalnoj sredini imamo i svoje filantrope koji nam pomažu na razne načine.
Šta su najveći izazovi sa kojima se suočavate u radu?
Adisa: Najveći izazovi sa kojima se suočavamo u radu jesu trenutno veoma mali prostor takođe, izostanak finansiranja naših aktivnosti od strane drugih općina jer pored naše drage djece iz grada Zavidovići, mi imamo dosta malih korisnika iz drugih gradova, ne samo iz jednog kantona već i šire. Međutim to nije prepoznato ni finansijski podržano. Doduše, ne možemo reći da nije prepoznato, oni su svjesni naše vrijednosti, međuti, jednostavno do sad nisu finansijsku podršku pokazali. U zadnjih nekoliko godina naročito.
Mi imamo djecu koja su se preselila iz drugih gradova, jer tamo nisu imala sve što im je potrebno. Nažalost i usluge su gotovo nedostupne, nedostupne, ili su jako malo dostupne, ili su veoma skupe, tako da nam je najveći izazov u stvari obezbediti finansijska sredstva a drugi izazov je u stvari osoblje za rad sa djecom. Mi imamo veliku sreću jer imamo odličan tim, imamo tim eksperata, tim ljudi koji voli svoj posao, koji su jako dobri u svom poslu, ali zaista je sve teže i teže doći do stručnog osoblja.
Naravno, nama je cilj da zadržimo naše trenutno osoblje i, ako Bog da, u budućnosti da ga proširimo sa još ovakvog osoblja, koje zna raditi svoj posao.
Izazovi su i to što vladaju još uvijek predrasude prema djeci sa poteškoćama u razvoju, nedostatak podrške i sistemskih rešenja. I ono što je zaista teško jeste da mi kao nevladin sektor radimo jedan ogroman posao koji u stvari zamjena za institucionalnu podršku za djecu sa poteškoćama u razvoju i njihove porodice ali to nije nije dovoljno vrednovano ni dovoljno cijenjeno, ali nadamo se da će se to u skoroijoj budućnosti promijeniti, s obzirom da smo imali posjetu federalnog ministra za rad i socijalnu politiku i, prema dosadašnjim informacijama koje imamo, nadamo se da bi se nevladin sektor uskoro mogao cijeniti i prihvatiti kao ravnopravan partner.
Šta su najveći uspjesi koje je udruženje ostvarilo u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete?
Adisa: Mi smo mnogo toga zaista uradili, iz korijena smo promijenili živote djece i porodica sa poteškoćama u razvoju u lokalnoj sredini u kojoj nije bilo ništa i u kojoj opet ne bi bilo ničeg da se udruženje, ne daj Bože, zatvori. Mi smo otvorili jedan inkluzivni centar, koji pruža podršku za djecu sa poteškoćama u razvoju, mlade sa invaliditetom, ali i članove njihovih porodica.
Naši partneri i donatori su USAID Inspire, imamo podršku Ambasade SAD-a za jedan projekat koji smo skoro započeli, imamo pismo podrške Federalnog Ministarstva zdravstva, Kantonalnog Ministarstva rada i socijalne politike, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, dobitnici smo UNICEF-ovog priznanja Šampioni inkluzije i još mnogo toga.
A ono što je najveći uspjeh je da smo zaista iz korijena promjenili živote djece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica, donijeli im osmijeh na lica i, što je najvažnije, pružili im priliku da mogu napredovati. Neki imaju ogroman napredak, neki malo manji, neki mali. Međutim ono što je jako bitno jeste da djeca kad se ne radi sa njima ne samo da ne napreduju već nazaduju.
Takođe uspijeh je i objekat koji smo jako brzo izgradili.
Prepoznati smo od strane i mnogih – i od ministarstava i od nekih inostranih donatora. Imamo jednog divnog donatora iz Austrije koji nas godina godinama podržava.
Uspjeh je također po pitanju inkluzije, jer sve što radimo mi radimo tako da uključimo našu djecu u društvom.
A šta je ono to što želimo da postignemo?
Želimo da završimo objekat koji će biti oaza mira i znanja za naše male korisnike. Želimo da kad, ako Bog da, preselimo u novi objekat da krenemo sa zapošljavanjem omladine sa invaliditetom, jer ćemo imati dovoljno prostora za takve aktivnosti.
Želimo da maksimalno pomognimo i osnažimo porodice djece sa poteškoćama u razvoju.
Želimo da nastavimo sa ovim što radimo i zaista želimo da to prenesemo i na druge lokalne zajednice, kako bi sva djeca imala sve ono što im treba u svom gradu, a ne da moraju napuštati svoje domove, seliti se u Zavidoviće ili neke druge gradove ili plaćati ogromne sume, što je zaista jako tužno i neopravdano.