Piše: Mirela Husić

Islam i ISIS

 Jedanaesti septembar 2001. je datum koji će ostati zapamćen kao najveći teroristički napad na Sjedinjene američke države i prekretnica u pogledu shvatanja islama i muslimana u očima svijeta.

Jedan takav događaj koji je uspio u svojoj namjeri da prikaže Ameriku ranjivom i povredljivom od strane islamske terorističke organizacije također je uspio izazvati najoštrije osude koje su poljuljale temelje islamske religije i stavile je u žižu svjetske javnosti .

U godinama koje su uslijedile nakon napada nije bilo sličnih događaja, međutim, pošto loše vijesti brzo putuju, a sa pojavom interneta još brže, mediji su svakodnevno izvještavali o surovosti i ekstremitizmu te sukobima između muslimana.

Ne ulazeći u raspravu da li su i koliko događaji i snimci bili objektivni  kao i samo izvještavanje, činjenica je da su mediji igrali presudnu ulogu u kreiranju stavova javnosti.

Svijet je još jednom uzdrman i šokiran nakon nedavno objavljenog snimka odrubljivanja glave američkog novinara Jamesa Foleya koji je protutnjao medijima i svjetskim mrežama još jednom pokazavši neciviliziranost i brutalnost takozvanih Božijih ratnika i propovjednika Božijeg zakona na najsuroviji i najradikalniji način.

Jasno je da je ovaj događaj trebao poslati osvetničku i zastrašujuću poruku cijelom svijetu. No, da stvar bude još gora, nije se završilo na tom.

Još jednom su radikalni pripadnici islama pokušavši da kazne neistomišljnike zbog bacanja ljage na Božijeg poslanika sami oskrnavili svoju vjeru.

Grupa radikala je nedavno u Francuskoj ubila urednika i karikaturistu francuskog satiričnog časopica Charlie Hebdo zbog objavljivanja uvredljive fotografije Božijeg poslanika. Ovim ubistvom nije napadnut samo taj časopis, već i integritet svih novinara kao i njihova sloboda izražavanja.

Svi ovi događaji bacaju sjenu na islam i 1,5 milijardu muslimana koji su zgroženi postupcima ljudi koji sebe nazivaju muslimanima i koji u ime svih muslimana uspostavljaju svoju državu i svog vladara zbog čijih postupaka ispašta cijeli svijet.

Muslimani širom svijeta žive sa strahom i uvjerenjem da će biti osuđivani zbog svog vjerskog opredjeljenja i načina života, te da će ih neko zbog puštene brade i kratkih hlača nazivati teroristima.

Teško mi je razumjeti stvarne razloge koji se kriju iza ovih predstavljenih jer oni sežu daleko u prošlost, ali ovakva i slične ideologije ne prežu ni od čeg kako bi ostvarile svoje ciljeve.

Ne opravdavam, i ne samo da ne opravdavam, već najoštrije osuđujem sve gore navedene događaje. Ako je cilj bila osveta i zastrašivanje, on je ostvaren, međutim, nijedan cilj nije opravdan ukoliko se on ostvaruje nauštrb hiljada nedužnih ljudi.

Ako je cilj bila odbrana muslimana od napada i od ismijavanja, kao što je slučaj sa karikaturama, ovakav način kažnajvanja osuđuju svi muslimani koji praktikuju istinsku i čistu vjeru koja propovijeda obožavanje jednog Boga, ali i toleranciju i uvažavanje drugog i drugačijeg.

Međutim, bukvalno shvatanje i iskrivljavanje religijskih načela, te propovijedanje i širenje takvog vjerovanja kanalima masovnog komuniciranja može dovesti do zbunjivanja javnosti. Upravo to je učinjeno sa viđenjem islama u protekloj deceniji.

Ubijanje u ime islama, iskrivljenom eliptičnom logikom koja glasi:“Samo smo mi muslimani, mi odlučujemo ko će biti vladar i svako ko nam se suprotstavi nije musliman i treba ga ubiti.“

Koliko samo nepravilnosti i neistina u jednoj rečenici. Ubijanje nevinih ljudi, nenaoružanih, uskraćivanje prava ženama i djeci, ubijanje i mučenje neistomišljenika se kosi sa zakonima svake religije i pravima svakog čovjeka u bilo kojem dijelu svijeta i na bilo kojem nivou civiliziranosti.

Kako se musliman koji ubije svog brata muslimana može nazivati vjernikom? Ovakav ekstremitizam je prijetnja islamu, ali još veća prijetnja jeste otrovna retorika koja daje lažnu predstavu islama u medijima.

Kako u svakom lošem ima nešto dobro, i iz ovog je moguće izvući pouku. Pouka jeste snaga jedinstva, ali ne kao ona Bakira Izetbegovića, već snaga svih muslimana na svijetu koji će ustati i reći NE terorizmu i kriminalu u ime islama.

Takvi nemaju mjesta u islamu, oni nisu predstavnici islama već njegove ubice.

(Zdici.info)