Pripadam generaciji koja je prošla haman pa sve oblike strahota koje rat nosi. Moja lična iskustva vrlo često nastojim opisati, skicirati kako bih uz duhovnu baštinu potvrdio historijski kontinuitet, sazrijevanje, stasanje i naposlijetku trajnost mog naroda. Ono što moj avangardni naraštaj ima ogromno je bogatstvo i životno važan potencijal. U ovo sudbonosno vrijeme prepuno iskušenja i izazova, čini se sve manje dolazi do izražaja istinoljublje. Neki sporedni akteri i statisti fabriciraju i fakticiraju ratno vrijeme i dešavanja, nastojeći jednu značajnu epohu iz odbrambeno – oslobodilačkog rata 92-95 pogrešno predstaviti i zakukuljiti.
Zanimljivo je kako je kod mnogih pobjednički huk izhlapio i utišao niz Krivaju. U govorima je sve prisutnija suhoparna govorancija bez ispričanih stvarnih iskustava. Prilikom obilježavanja značajnih datuma, nebitni likovi i govornici pridobijaju one sa malo pameti i one koji nikakva truda i doprinosa nisu dali. Primjerice: kada neko na manifestaciji spomene dva korpusa AR BiH pa pritom spomene Seada Delića i izbjegne spomenuti generala Sakiba Mahmuljina, za mene je to manipulacija od strane vrlo vještih i prefrganih zlih sila. Na primjeru proslave HVO – u Jajcu taj “lapsuz” nije se desio. Oni izgleda znaju, za razliku od nas, šta je oficirska, generalska čast. Kako i zašto je jedan patriotski i pobjednički naraštaj postao poprilično popustljiv i pokoran novim nadolazećim hebivjetrima? Nisu oni ni blizu moralne pa ni političke avangarde, ali hoće da se pitaju i kolo vode. Nažalost, primorani smo slušati i trpiti poslušnike, one koji igraju na žici kako ne bi izgubili privilegije i karijere vješto balansirajući sa onima koji su trenutno na vlasti i onima koji to pretenduju.
Puno je nezadovoljnih, obmanutih, razočaranih, rezigniranih a ponajviše zbunjenih. Vozuća osim što je važna putna stanica, pretvara se u istorijsku pozornicu gdje silazi jedna snažna generacija koju odmjenjuje jedna nova nepoznata garnitura u kojoj je na pretek beznačajnih, beskurpuloznih i prljavih ljudi. Budite sigurni, doći će možda, kada se najmanje nadate, nova pobjedonosna grupa satkana od darovitih, umnih, hrabrih i poštenih ljudi. Ne zaboravite i ako uspijete zasjeniti zaslužene ratnike, novi naraštaji će vas pomesti.
Našoj borbi nakon oslobođenja Vozuće nije došao kraj.
Ona je vedrina na našem herojskom putu koja se neda falsificirati. Ako se prepustimo stihijskom raspamećivanju naše časne borbe umjesto vedrine imati ćemo tminu u vozućkom džepu.
Ismet (H) Fazlić, natpornučnik Armije Bosne I Hercegovine
