Gotovo da nema grada i općine gdje se rad vijećnika ne prati, kritikuje, kudi, podržava. Govoriti o radu izabranih vijećnika je nužno. Ako već donosimo sud o njihovom ne/radu on treba da bude dobronamjeran i objektivan. Na prvu, i na početku mandata davati sumorne ocjene je preuranjeno i čini se nekorektnim prema određenim izabranim, naročito novim vijećnicima, poštujući vrijeme prilagođavanja. Uočavanje negativnosti ili objelodanjujući sumorno stanje može itekako imati i pozitivan smisao. Po običaju brinu nas etablirane lokalne boljke i stranački disfemizmi. Brinu nas i stranačka prepucavanja u kojima se trijebe lokalne vaške.
Nema dvojbe, svi moramo imati naglašen nacionalni ponos, pa i vijećnici, ali ne smijemo zapasti u zamku šovinizma. Trebaju nam mladi političari, načitani, progresivni, humani, beskompromisni. Oni koji će svojom sadržajnom zrelošću i dalekovidnošću biti oslonac narodu u budućnosti.
Ono čega smo siti, prezasićeni su oni satkani od bune i pobune, koji baš i ne dijele viziju “Zajedno za bolje Zavidoviće”. Prepoznatljivi su po tome što ideje proaktivnih kolega svrstavaju kao glupost ili stranačko ludilo.
Nije dobro, nije svrsishodno da u prvom planu budu oni koji svojim riječima udaljavaju umjesto da približavaju. Udaljavanja i trvenja se posebno reflektuju na ekonomiju, prioritet prioriteta. Niko se više ne usuđuje diskutovati o nekadašnjem “ekonomskom tigru na tri rijeke”. Nema para za Krivajinu vilu? Nedostaju ekonomske teme i inicijative, zanimljive debate, dosjetke, citati, lokalni humor, dobar vijećnički skeč. Šta ustvari grad ima od onih koji iz nekih njihovih razloga iscijede svoje frustracije u nekoj usputnoj jalovoj sjednici i hladno se vrate u svoju zavidovoljštinu?
Svako od nas trebao bi se zanimati i skoncentrisano i ciljano prokazati one koji nas maltretiraju i glasaju protiv interesa zajednice odnosno kako mu nadođe od onih koji ga koriste kao proxy ili korisnog idiota.
Mislim da ćemo zapasti u ćorsokak ako gradimo grad a istovremeno smo se svojom inertnošću pomirili sa stanjem puzajuće i umiruće palanke.
Sve pogubnosti umiruće palanke i jalove politike nije jednostavno otkloniti ako ne promijenimo percepciju o tegobnosti vremena bivšeg, vremena sadašnjeg, vremena budućeg. Ta tegobnost i smaranje može postati sudbinska, usud, ukoliko narativ kasabe “vavijek” fluktira u nama.
Veliki gubitak dragocjenog vremena su oni koji u svom mandatu ne ostave nikakvog traga.
Koja je to muka i tragikomedija ne samo za prevarene glasače nego i za bazu iz koje dolazi.
“Treba intenzivno raditi, ne gubiti vrijeme. Treba se baviti nečim uzvišenim! – reče lik iz romana, zijevnuvši”.
(Ismet Fazlić)
