Piše: ALMIR ŠEĆKANOVIĆ
Hrabra dekanesa Hadžović-Džuvo okomila se na privatne obrazovne ustanove na kojima, ustvrdila je, mladi ljudi stiču znanje upitnog kvaliteta.
Budući ljekari se školuju u “divljim“ obrazovnim ustanovama, upozorila je dekanesa Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Almira Hadžović-Džuvo. Ova hrabra profesorica okomila se na privatne obrazovne ustanove koje, kao gljive poslije kiše, niču u provincijama, a na kojima, ustvrdila je, mladi ljudi stiču znanje upitnog kvaliteta i dobijaju diplome od kojih društvo nema koristi, ali ima prijetnju.
Kako će neko dobiti odgovarajuće znanje ako, recimo, u Goraždu ili Konjicu upiše privatni medicinski fakultet, pa onda na trećoj, od ukupno šest godina studija, ode u lokalnu bolnicu da vidi, recimo, kardiovaskularni zahvat, a tamošnji ljekari to ne rade.
Onda će taj neko, vjerovatno u kombiju vlasnika fakulteta, krenuti na turneju po Bosni i Hercegovini u potrazi za bolnicom na kojoj se radi takav zahvat. Dogurat će do Sarajeva, Tuzle, Banje Luke, Mostara – velikih centara gdje se takvi zahvati izvode, ali tamo pristupa neće biti. Jer, kako je kazala dekanesa Hadžović-Džuvo, nastavnicima na tradicionalnim fakultetima medicine, koji su u sastavu temeljnih univerziteta, zabranjeno je da predaju na “divljim“ fakultetima.
I onda će vlasnik fakulteta, koji je pride uzeo pare od grupe studenata koji žele postati ljekari, odlučiti da nema potrebe da njegovi studenti znaju kako se izvodi kardiovaskularni zahvat. Važno je da su svi sretni, odnosno da pare i diplome zamijene vlasnike. A koga će liječiti budući liječnici – nek mu je Bog na pomoći!
Da kukolja nema samo među budućim ljekarima, pokazuje postojanje niza “divljih“ obrazovnih institucija koje su štampale diplome širom Bosne i Hercegovine. Pravnici s takvih fakulteta u žižu javnosti su stigli zbog seks-afere na Pravnom fakultetu u Tuzli. Kada je na svjetlost isplivala ta afera, u kojoj su glavne uloge imali profesori, postavilo se pitanje opravdanosti postojanja tog fakulteta i kvaliteta koji studenti mogu dobiti. To pitanje ubrzo je dobilo i odgovor u vidu vica, sada već starog, ali podjednako duhovitog.
Naime, tih je godina vrijedilo da autobusi, koji putuju ka sjeveru i istoku, odmaraju u Tuzli, pa bi vozač pri svakoj pauzi obavezno dao nekoliko savjeta svojim putnicima: “Dobrodošli u Tuzlu. Imamo petnaest minuta pauze. Možete popiti kafu, kupiti dres Slobode ili neki drugi poklon, ili ako već niste, završiti Pravni fakultet.“
Kasnije su slično pričali vozači autobusa u Travniku, Bijeljini, Vitezu…
(Faktor.ba)
