Piše: Ismet (H) Fazlić
Da su muslimani veliki prijatelji prirode vidimo i po tome što prilikom gradnje kuće biraju mjesto odakle će imati lijep pogled-vidik, čak po cijenu da bude na teže pristupčnom terenu. Bajvati su do pred sami posljednji rat bili dobar primjer sela, gdje su kuće amfiteatralno bile načičkane jedna povrh druge, na obronku zvani Brijeg. Iako nisu poznavali urbana pravila, izgrađene kuće nisu u principu zaklanjale vidik jedna drugoj, osim gdje to nisu dozvoljavale mjesne prilike. Vrlo vrijedan kulturološki objekat iz osmanskog vakta, koji nas pobliže informiše o kulturi stanovanja je svakako stara bosanska kuća u vlasništvu ĆašIfa Fazlića iz Bajvata. Njena izgradnja prema pričanju vlasnika datira iz 1850 godine. Kao dokaz tvrdnje da je kuća iz sredine prošlog vijeka, može se lahko utvrditi pomoću starih austrougarskih karata iz 1880. godine, gdje je ista precizno ucrtana. Kuća je u ranijem vlasništvu bila Salke Fazlića. Njegov otac se zvao Mehmed (sin Salke) Fazlić (ubijen 15. maja 1942. godine na Veležu). U blizini kuće bio je i mesdžid, nekih 50 m južno od kuće, koji je izgorio u velikom požaru u Bajvatima 1946. godine. S obzirom na godine Fazlića čardak je dokaz o visokom standardu života vlasnika kuće u odnosu na vrijeme u kojem su živjeli, što sam izgled kuće govori. Kuća je izgrađena na dominatnom mjestu. Teren je osunčan, ocjedit i kamenit. Primarna orijentacija kuće je istok- zapad (ulaz je sa istočne strane). Čardak je dimenzija 8×9m u osnovi. Posjeduje prostrani podrum, prvi boj-prizemlje i drugi boj-sprat (čardak).
U kući se nalaze (od ukupno pet) dvije velike sobe. Velika soba u prizemlju koristila se kao dnevna soba dok je na spratu bila gostinjska soba-divanija. Divanije se odlikuju neobično velikim prozorima što je omogućavalo cjelodnevnu sunčevu svjetlost i ugodan ambijent ukućanima. Prozori su se zadržali u njenom izvornom obliku kao i veliki dio stolarije (drveno stepenište, vrata, podovi i jednostavno izrezbareni stropovi (šišeta) i grede. U prostanom hodniku iz kojeg se na sprat vode basamaci još se nalazi vodnica (mjesto gdje se čuvala voda) i uska prostorija koja se vjerovatno nekada koristila kao hamam, a kasnije je služila kao centralno mjesto gdje se nalazila furuna za zagrijavanje svih prostorija.
Kuća ima još tri manje prostorije od koji je jedna roditeljska, a dvije dječije spavaće sobe. Iz navedenog može se zaključiti da kuća od 170 godina nije tjeskobna (vodilo se računa o rahatluku tj. udobnosti) gdje su se svi članovi osjećali lijepo i složno, a sve to zajedno doprinijelo je bereketu i blagostanju ukućana. Zanimljivo je da je na čardaku (prvom spratu) jedno vrijeme bio dućan sa osnovnim potrebštinama za život (žito, so, šećer, duhan, sitno pokućstvo). Kuća je jedno vrijeme pretvorena u dva stana pa je prvobitni ulaz zazidan i otvoren sa istočne strane. Kuća i danas ima dosta stvari koje su se koristile u svakodnevnoj upotrebi. Radi dotrajalosti krov je zamijenjen i postavljen na jednu vodu. Kuća je trenutno u lošem stanju. Bio bi veliki uspjeh kada bi se u skorije vrijeme poduzele aktivnosti na njenoj revitalizaciji i obnovi.
Karta Bajvati 1880 godine.
