U ovom članku donosimo nekolicinu mudrih izreka jednog od najboljih književnika svih vremena, Fjodora Mihailoviča Dostojevskog.

– Čovjek je sklon nabrajanju svojih nevolja, ali nikada ne nabraja svoje radosti. Kada bi ih nabrajao onako kako to one zaslužuju uvidio bi da svako ima dovoljno sreće u životu.

– U životu nema ništa uzvišenije, jače, zdravije, korisnije po budućnost od kakve drage uspomene, osobito ako ona pripada djetinjstvu.

– Čovjek je nesretan zato što ne zna da je sretan; samo zato. Ko to sazna postat će sretan odmah sada, ovoga trena.

– Čini se kako drugu polovicu čovjekova života čine navike koje je skupio u prvoj.

– Čovjek se samo stradanjem penje na visinu.

– Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj.

– Al’ kako radost i sreća uljepšavaju čovjeka! Kako srce ključa ljubavlju! Čini ti se, čitavo bi svoje srce izlio u drugo srce, i hoćeš da svi budu veseli, da se svi smiju. I kako je zarazna ta radost!

– Bez pouzdanog saznanja zbog čega živi, čovjek neće pristati da živi i prije će uništiti sebe nego što će ostati na zemlji, pa makar oko njega bili sve sami hljebovi.

– Braćo, ne bojte se grijeha ljudskog, volite čovjeka i u grijehu njegovom.

– Ljudi su sasvim prestali nalaziti potrebu da sami sebe osuđuju. Ne budite, dakle, kao svi drugi.

Za Akos.ba piše: Nedim Botić

(Akos.ba/Zdici.info)