Zijo Ribić, nakon tri mjeseca potrage za poslom, uspio je naći sigurno zaposlenje, međutim žalosno je što su ovakve pojave zapravo vijest, a u zdravim društvenim zajednicama kakav je naša samo na papiru ovo je svakodnevna rutina.

Prenosimo vam, razgovor kolega sa portala Faktor.ba i Ribića.
Riječ je o čovjeku koji je tokom agresije na BiH preživio jednu od najvećih tragedija. U stravičnom zločinu koji su, u Skočiću kod Zvornika, 1992. godine počinili “Simini četnici”, Ziji je ubijeno šest sestara, brat, majka i otac. On je ostao potpuno sam bez ikoga svoga, a imao je samo osam godina.

Više od šest godina ovaj 33-godišnjak radio je kao kuhar u hotelu “Tuzla”, a taj posao je napustio u decembru 2016. godine, jer mu je duže vremena kasnila plaća.

– Dobio sam posao u Javnoj ustanovi “Naše dijete”. Sada sam kuhar u obdaništu! – kaže Zijo za Faktor.

Navodi da je presretan sa svojim novim zaposlenjem, a i na poslu su zadovoljni Zijom jer, kako kaže, veoma brzo se navikao.

– Vidio sam konkurs u novinama i odlučio da se prijavim za posao. Nisam očekivao ništa posebno, ali sam na kraju bio prvi na listi. Imao sam više od 32 boda, a drugoplasirani je imao pet – priča Zijo Ribić za Faktor.

Nakon kokursa je otišao razgovor i dobio ugovor na dvije godine.

– Radim od šest ujutro do dva popodne. Kuha se u velikim kazanima, a ja sam imao iskustva s tim i u hotelu tako da sam se brzo prilagodio – navodi Ribić.

Inače, Zijo živi u stanu je u jesen prošle godine dopbio u okviru projekta “Sistem socijalnog stanovanja“, koji su finansirali Evropska unija, Organizacija Hilswerk iz Austrije, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, Grad Tuzla i Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona. Nakon toga mu je Gradska uprava donirala nešto namještaja i televizor.