Nakon jučerašnjih nemilih događaja ekološke katastrofe u Gradu Zavidovići, oglasila se i Adela Salihović, arhitekta sa dugogodišnjim iskustvom u oblasti arhitekture i urbanizma.
Saopštenje prenosimo u cjelosti:
“Osjećam građansku, ali i profesionalnu dužnost da se oglasim po ovom pitanju, te kao arhitekta s dugogodišnjim iskustvom u oblasti urbanizma, ali i pejzazne arhitekture kako u BiH, tako i u inostranstvu, izrazim iznimno razočarenje i nevjericu zbog onoga što se danas desilo u našem gradu, a s željom i namjerom da makar na ovome ostane i da nađemo zajedničko rješenje.
Za sječu velike količine drveća u jednom gradu nadležnost je u rukama Službe za urbanizam i gradnju Općine Zavidovići, gdje komunalni inspektor izdaje rješenje na osnovu zahtjeva i inicijative koje podnosi, u ovom slucaju, gradonačelnica grada.
Prema Službenom glasniku Općine Zavidovići broj 3/2015, član 51, sječa stabala na javnim površinama dozvoljena je SAMO u određenim slučajevima, kao što su:
-ako je stablo potpuno prestalo s vegetacijom,
-ako je stablo trajno oboljelo,
-ako postoji opasnost od pada stabla,
-ako stablo ugrožava stabilnost objekata ili saobraćajnu sigurnost,
-ako se stablo nalazi na lokaciji novoprojektovanog objekta za koji je izdano odobrenje za građenje,
-ako stablo otežava instalacije komunalne infrastrukture,
-ako stablo ugrožava električne i telefonske vodove.
Smatram da građani ovog grada zaslužuju službeni dokaz da svako od posječenih stabala ispunjava gore navedene kriterije za sječu, uz obrazloženje.
Pored toga, kao stručnjak u ovoj oblasti, smatram da su skice pejzažnog planera vrlo siromašne i neprofesionalno urađene, te ne pružaju nikakve konkretne niti tačne informacije o “projektu”.
S obzirom na to da se ovakav način predstavljanja informacija u javnosti ne može uopšte smatrati projektom jednog grada, smatram da građani zaslužuju ozbiljan i legitiman projekat s jasno definiranim pozicijama posječenih, kao i novozasađenih stabala, te svim potrebnim informacijama za sprovođenje istog.
Prilikom ovakvih projekata, građani bi trebali biti informisani i konsultovani prije nego što dođe do sječe velike količine drveća u urbanim zonama, naročito ako se radi o inicijativi na nivou grada ili lokalne vlasti. To uključuje javne konsultacije, procjenu utjecaja na životnu sredinu, alternativna rješenja, kao i transparentnost.
Ono što smatram posebno porazavajućim jeste činjenica da je projektantica kao objašnjenje navela da “grad treba biti prozračan, uredan, jednostavan za održavanje, te olakšati kretanje pješaka i automobila”.
Ova izjava postaje još problematičnija u kontekstu savremenih globalnih trendova, kada je svijest o važnosti zelenih površina u gradovima, te razvoj tzv. “zelenih gradova”, dostigla visok nivo. U današnjem vremenu, kada je očuvanje okoliša, zaštita zraka, smanjenje zvučne buke i zaštita od sunca postali ključni faktori za kvalitet života, ovakav pristup se čini kao zaostajanje u razvoju urbanih prostora. Zeleni gradovi nisu samo estetski lijepi, već predstavljaju nužnost za održiv razvoj i dobrobit svih stanovnika.
Ovim putem bih zamolila sve osobe koje su nadležne i uključene u ovaj poduhvat da se oglase i izjasne, kako meni, tako i svim ostalim građanima ovog grada koji to zaslužuju!”
Adela Salihović, dipl.ing.arh.
