Zdici.info | Anes Ibrišimović

Petak je, 30.1., studio A Hayat televizije, njih 25. Njih najboljih 25 ove, sedme, sezone showa “Zvijezda možeš biti ti”.

Zamolili smo Anesa Ibrišimovića, našeg sugrađanina i učesnika ovog popularnog showa da odvoji nekoliko minuta za nas. S obzirom da ima mnogo obaveza, uhvatili smo ga telefonom u putu na današnju emisiju gdje se našao sa kolegom i takmičarom Mersedom Herićem.

1/11

Možeš li nam reći nešto više o sebi, ko si, šta si, sve ono što tvoji fanovi o tebi nisu mogli saznati putem predstavljanja na ZMBT?

Moje ime je Anes Ibrišimović, rođen sam ‘94.-te godine u Düren-u u Njemačkoj i tamo sam proveo jako lijepo djetinjstvo kojeg se ustvari i ne sjećam. Roditelji kažu da je to bilo fino djetinjstvo. Ali ja se sjećam prelijepog djetinjstva ovdje u Bosni kad smo se vratili iz Njemačke. Ne pamtim rat i rado ga se ne sjećam.

Od malih nogu počeo sam da se bavim muzikom, roditelji su prepoznali talenat i sa nekih 6 godina sam dobio prvog učitelja i počeli smo raditi aktivno na mojoj edukaciji, i to je išlo tad jako dobro. Prvo sam počeo svirati klavir, pa onda malo gitaru, pa sam savladao bubnjeve. Ima tu još mnogo drugih instrumenata, ali ono što je zanimljivo, ja sam u svojoj muzičkoj karijeri pravio neke malo veće pauze ali to je razumljivo jer sam tad bio mlad, pa je bio jedan period adolescencije kad su me možda malo više privlačile djevojčice i bio sam se zasitio muzike. I to je bio jako lijep period, jer ipak ja volim žene. Taj period je trajao možda godinu dana i onda sam krenuo opet aktivno da sviram, i nisam naravno više prestajao.

Samnom se družilo mnogo drugih mojih kolega, mnogo drugih muzičara, među kojima su Haris Vuković, Igor Cupeljić i još mnogi drugi kojih ne mogu da se sjetim. I onda uglavnom moja karijera je išla uzlaznom putanjom. To nije ništa značajno, ali svaki korak naprijed, to je neki uspjeh.

Tako je sve išlo prema gore, sve više svirki, ja sam sve više napredovao, i možda prije nekih godinu i po dana oformio sam jedan bend sa još dva momka iz Zenice, sa jednim bubnjarom i klavijaturistom. Sve ovo vrijeme samnom je svirao moj brat Etjen. Još uvijek surađujem sa tim bendom i za sad nam ide jako dobro. Ima nekih naznaka da ćemo u bend primiti neke nove članove, ali to ćemo prepustiti vremenu.

I prije nekoliko mjeseci Hayat je ušao u moj dom, a ja u Hayatov i počeli smo surađivati.

Odakle ideja da se prijaviš na ZMBT? Zašto to nisi uradio prije s obzirom da je ovo 7. sezona?

Ideja nije bila moja, na Hayat me prijavila mama, a prije se nisam prijavljivao jer nisam smatrao da mi to treba tada u životu.

S obzirom da si vrlo mlad, a poprilično uspješan za vlastite godine kako uspiješ sve obaveze pozavršavati?

Uspijem na način da se nasadim na glavu da bih uspio sve obaveze pozavršavati. Trenutno imam jako puno obaveza. Gledam na to ovako: Svaki uspješan čovjek u životu bi se morao bukvalno nasadit na glavu da bi bio to što jest. Ja jako malo spavam, gotovo 3 sata svaki dan. Naravno da je to nedovoljno. Najviše zbog toga ispašta moje pjevanje, ali tako mora biti sad za sad. Ono što mi je najviše potrebno, hrana, spavanje, tome najmanje pažnje posvećujem u ovim trenucima kako bih stigao odraditi sve ostalo što me sljeduje i jednostavno na taj način, odričem se nekih stvari da bih bio uspješan.

Vjerujemo da je kao i u svakom putu ka uspješnom cilju bilo padanja i spoticanja, kako si ti gledao na sve to?

Naravno da ih je bilo, nije značajnijih padova hvala Bogu. Gledam na to na način da iz svakog pogrešnog koraka naučim nešto pozitivno i naučim kako napraviti pravilan korak i nemam problem sa svojim greškama, ali gledam da ih ispravim.

Kakva je trenutna situacija sa obrazovanjem, jer teško je ostvariti zapažene rezultate i na sceni i u školskim klupama?

Ja sam završio Gimnaziju, ne mogu se pohvaliti da sam bio savršen učenik, ali sam bio jako dobar. Nisam nastavio svoje školovanje, ali sam imao u planu. U ovom periodu sam već trebao biti u Njemačkoj i studirati audio inžinjering. U tome me sad spriječio Hayat, ali ne znači da neću napraviti taj korak, jer imam ogromnu želju da postanem audio inžinjer kako bih upotpunio sliku o sebi kao muzičaru i muzičkom stvaraocu.

Dok sam išao u školu, nisam imao ogromnu podršku od svojih profesora jer kad bih ja trebao biti odsutan i raditi, imati neke svirke van naše zemlje, nisam baš uvijek imao zeleno svjetlo. Ovom prilikom ću apelirati školskim nadležnim organima da djeci daju zeleno svjetlo.

Tvoja popularnost donijela ti je i nove prijatelje, nove simpatizere koji te konstanto prate, da li je to za tebe još jedan motiv da budeš jači i bolji?

Naravno da jeste. Ja sam počastvovan tom pažnjom i podrškom svih mojih prijatelja i poznanika. Ja se mnogo više odričem i dajem sebe kada znam da je njima stalo do svega toga.

Mnogo je kvalitetnih takmičara koji se bore zajedno sa tobom, da li bi mogao istaknuti nekog od njih?

Mogu da uvijek istaknem Slađu Hodžić jer smatram da je veliki potencijal.

Veliku ulogu za tvoj prolaz i uspjeh imaju i telefonski pozivi, da li si zadovoljan glasanjem i općenito ocjenama žirija?

Ocjenama žirija svakako da jesam. Može uvijek bolje. Od početka takmičenja imao sam dvije devetke, ali smatram da mi ni one nisu trebale. A što se tiče glasanja, zadovoljan sam i mislim da su ovih prosječnih 500 zaista glasovi publike i mojih sugrađana.

Broj fanova iz dana u dan sve je veći, da li imaš poziva za gostovanje u nekim diskotekama ili nešto slično?

Imam ponuda od nekih studijskih kuća i producenata da mi snimaju pjesme, da surađujemo, imam puno ponuda da sviramo van zemlje. Zadnja ponuda je bila da idemo u Švedsku za novu godinu. Imamo jako puno ponuda da radimo po lokalnim diskotekama, ali zbog mojih obaveza sad nisam u mogućnosti odgovoriti na sve ove pozive, i najviše zbog Hayata.

Kada sve ovo prođe, u interesu mi je da odgovorim i da što više sviram i radim, jer je to ono što volim.

Šta očekuješ u ujedinjenu sa drugom grupom, da li će biti teško biti bolji od njih?

Ne bih ih poštovao kada bih rekao da neće biti teško, a poštujem ih. Ja očekujem da će biti teško, ali ja imam od sebe velika očekivanja, tako da me nije strah.

Koliko dnevno posvetiš vremena svome usavršavanju i pjevanju uopće?

Sad trenutno jako malo jer sam ja cijeli svoj život posvetio muziciranju i svom usavršavanju i naravno da mi još uvijek treba jako puno rada, ali zbog obaveza ne stignem nažalost. Trudim se da sve obaveze koje su mi nepotrebne ostavim po strani i da radim na muziciranju.

Nije bilo lako postati popularan, kako se sada osjećaš kao poznato lice?

Pa ne osjećam se uopšte tako.

Šta za tebe predstavlja najveći motiv, šta ti daje snagu da ideš dalje?

Najveći motiv mi je moja ljubav prema muzici jer ja to toliko volim da mi ne treba ništa drugo, a tu je i moja porodica, moji prijatelji, moji poznanici koji sebe definišu kao fanovi.

Da li ti neko pomaže u izboru pjesama, ideje za scenski nastup, ko ti je stilista?

Imam nekoliko butika iz Zavidovića koji su zaduženi za moj izgled koji mi pomažu oko toga, ali ja sam donosim odluke po pitanju svega, pjesme, scenskog nastupa, odijevanja. Prijatelji mi sugerišu i ja iz svega toga izvučem šta se meni sviđa.

Šta bi poručio onima koji su krenuli tvojim stopama, nekoliko savjeta?

Da budu uporni, da ne odustaju, da se bore.

A šta bi poručio fanovima koji te prate?

Poručio bih im da mi sugerišu na svaki moj pogrešan korak, da mi otvore oči onda kad ja ne vidim dobro i da me podržavaju i dalje jer mislim da imamo mi neke bliske energije i da nisu pogriješili u odabiru.