”Postoje apsurdni primjeri žene koja služi u kafani ili gaji kuniće i može za taj svoj rad ostvariti penziju, a žena koja je rodila i podigla troje, četvero i više djece, ne može iz samog tog fakta izvoditi nikakva prava.

Nekada se rimski plemić klanjao prolazeći pored trudne žene iz naroda, iskazujući tako svoje poštovanje prema budućoj majci, a u statistikama XX stoljeća majka se vodi kao “lice koje ne radi”, svrstana je dakle sa ostalim “neradnim elementima”.

Postoje škole za balerine, krojačice, pa čak i manekenke; ne postoji, međutim, škola za majke, kao što ne postoji za nekvalificirane radnike. Dotjerali smo dotle da bi uvođenje predmeta “materinstvo” za djevojke u školama za opće obrazovanje, odmah bilo okarakterizirano kao otvorena povreda načela ravnopravnosti spolova u školstvu.

Može se slobodno reći da je majčinstvo u novom vijeku društveno nepriznato, ono je “privatna stvar” neposredno zainteresiranih lica.” (A. Izetbegović ‘68)

(Akos.ba)