Obično svaka priča ima svog heroja, a junak ove priče je Vinko Šamarlić, velika sportista, a još veći patriota.
Vinko je rođen 8. marta 1964. godine, u Crkvici kod Zavidovića, a u našem gradu je završio i osnovnu školu.
Poslije završetka osnovne škole, seli u Sarajevo kako bi nastavio školovanje u Srednjoj policijskoj školi, a nakon čega postaje policijski službenik 1985. godine, te dolazi na funkciju komandira borbene jedinice s činom kapetana.
Vinko Šamarlić je bio uspješni džudista, prvak Jugoslavije, Balkana i Evrope, te reprezentativac Bosne i Hercegovine. Svojim dobrim rezultatima je ispunio normu za nastup na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni, te iako je dobio odobrenje nadređenih da napusti Specijalnu jedinicu MUP-a RBiH, Vinko je kazao “evo, samo još ovu akciju da završim, pa ćemo trenirati“.
Vinko Šamarlić ipak nije dobio priliku da više trenira, a njegovo veliko junačko srce je prestalo da kuca 8. juna u bici za Hrasno Brdo, kada su sarajevski ratnici vodili bitke za oslobađanje grada uključujući i slavnu bitku za Žuč. On je tog dana bio komandat svoje jedinice, te je svoj život položio u temelj naše države u jednom od najkrvavijih dana za odbranu Sarajeva.
Imao je i nadimak Zmaj, a njegove kolege iz specijalne jedinice znale su ga zvati i Zmaj od Bosne.
Ulica u Lužanima na Ilidži danas nosi ime po ovom bh. heroju, a na mjestu njegove pogibije u Zagorskoj ulici je postavljena spomen ploča. Vinko Šamarlić je posthumano odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom, kao i Medaljom za hrabrost te Ordenom zlatnog grba sa mačevima.
Danas obilježavamo 28. godišnjicu od smrti tada 28-ogodišnjeg mladića.
“Pripadnik specijalne jedinice MUP-a Bosne i Hercegovine, džudista, poluteška i teška. Jučer poginuo. Bitka odsudna.
Vinko Šamarlić vodio je mnoge borbe, bacao mnoge protivnike, zaradio silne titule, bio je višestruki juniorski i seniorski prvak Jugoslavije, dok još nije bila bivša. Prije dvije godine osvojio veliki A internacionalni turnir u Istanbulu. Za jučerašnju borbu se nije posebno pripremao. Nije se nadao zahvatu iz potaje. Nažalost, smrt nikada ne pobjeđuje na poene. Ipon, to je uvijek kraj borbe, ma koliko razliku u poenima ti do tada imao. Neravnopravna borba između smrti i Šamarlića završena je iponom u korist domaćina, a smrt nam je ovih dana svima domaćin. Takmičimo se na njenom terenu i po njenim pravilima. Vinko Šamarlić bio je u punoj ljudskoj i takmičarskoj zrelosti, dvadeset i osam godina. Imao je čedo od dvije godine, silne drugove i prijatelje, znao je razlikovati zagrljaj od zahvata. Znao je s kim i uz koga valja stati. I tu bi ovoj tužnoj priči bio kraj da se odmah ne nametne pitanje zašto ovoliko pažnje nismo posvetili svim poginulim. Odgovor je jednostavan: Vinko Šamarlić je Olimpijac, bio je evidentni olimpijski kandidat, bio je izabran, bio je jedan od devet. Uzalud je njegov prijatelj, njegov trener i sportski funkcioner Brane Crnogorac govorio: Pazi se. Vinko je valjda čuo: Bori se. Borio se i poginuo. Pod istom onom zastavom pod kojom je trebao da izađe na tatami najljepšeg grada Katalonije. Vinko nažalost o nečemu nije vodio računa. Ma koliko bilo značajno da ljiljani rascvjetaju na Zlatištu i Mojmilu, na Žuči i Poljinama, da je isto tako značajno da se plava zastava sa zlatnim ljiljanima zaviori pred olimpijskim borilištima kao što se razvila na jarbolima pred Ujedinjenim Nacijama. Vinko Šamarlić više se neće pojaviti u svome domu u svojoj jedinici. Njegov Olimpijski let je otkazan. Za mene lično, a nadam se i cjelokupnu našu sportsku javnost ovaj plemeniti borac jeste učesnik Olimpijskih igara. Očekujemo da će njegovo ime biti ravnopravno u budućoj olimpijskoj spomenici Bosne i Hercegovine, da će se barem na njegovom grobu zavioriti zastava s pet olimpijskih krugova.” – tekst iz priloga Bude Vukobrata za BHT.
