Između velikog blagdana Bajrama kurbanskog i značajnog događaja povijesnog, Hidžre, nalazimo se. I kurban, koji je jedan od osnovnih sadržaja Bajrama proteklog i Hidžra, koju dočekujemo, praksa je ljudska od čovjekovog prvog koraka na zemlji. Ademovi sinovi žrtvu prinose, Ibrahim a.s., kurban praksom svojom potvrđuje i konačno, Allah dž.š., ga preko Poslanika posljednjeg čovječanstvu naređuje. Hidžru čini Adem a.s., i svi poslanici kasniji do Muhammeda s.a.v.s., a onda Poslanik čovječanstvu poslan nakon što u bajramskim danima na hadždžu oprosnom od Gospodara dobi potvrdu da je vjera usavršena i blagodat upotpunjena, poruči ljudima da poslije Hidžre nema hidžre, već ima namjera, nijjet, borba za njegovu čistoću i iskrenost i ima džihad, neprekidna borba sa sobom i stalno putovanje onamo kuda je Ibrahim a.s., svoju hidžru usmjerio kad je uzviknuo: „Ja se selim onamo kuda mi je moj Gospodar naredio, jer je On uistinu silan i mudar“./Ankebut, 26./ Čovjekova sigurnost je tamo, u propisu vjere. Sigurnost je u kući koja se Islam zove. Ta kuća se temelji na pet stvari. Šehadet joj je temelj i namaz i post i zekat i hadždž. Nema sigurne kuće bez temelja čvrstih, zato i mi uzviknimo riječi Ibrahimove. Recimo; selim se onamo kuda mi je Gospodar moj naredio. Naredio nam je da vjerujemo. „O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u Knjigu koju je objavio prije“./Nisa,136./. Naredio je da klanjamo. Ništa nije u Knjizi objavljenoj toliko puta spomenuo i naredio koliko namaz. Uzvikni o robe Božiji riječi Ibrahimove i kreni u kuću spasa, na sigurno kreni. Hidžru učini iz svog života u kojem nema vaktova namaskih i seli se onome što Gospodar naređuje. Uđi u život koji je sedždom ispunjen. U sigurnost uđi, jer izvan Božije zaštite, zaštite nema. Ako učiniš hidžru i namaz kao obavezu prihvatiš, Allah dž.š., će ti biti pomagač, a ti ćeš sve izazove i prepreke životne lakše savladati. Ako sedždi hidžru učiniš, ona će ti biti utvrda koja te od grijeha štiti. Bit će ti zaštita od azaba kaburskog, bit će ti svjetlo ahiretsko. Ona će ti biti ključ kojim ćeš kuću spasa i vječnoga užitka otključati. Iz svakog događaja, propisa i obreda, obaveza je vjerniku pouku crpiti. Iz kurbana smo naučili da je nijjet a ne količina važan. Naučili smo da kurban približava Bogu ali i ljude ljudima. Kurban nam je dersio da brinemo o sebi, da pazimo rodbinu i komšije i da siromaha nikad ne zaboravimo. ŠTA NAM DERSI HIDŽRA? Uči nas da ako su poslanici hidžru činili i nama je zadaća, jer oni su uzor nama. Hidžra nam dersi da naša hidžra nije po formi onakva kakva je poslanička bila. Nije nama nužda napustiti mjesto, prostor, zavičaj da bi nam vjera bila život. Po suštini i sadržaju svaka hidžra pa i naša kojoj je cilj Allahovo zadovoljstvo mora biti poput poslaničke. Samo takva donosi nagradu i uspjeh. Sadržaj i suština takve hidžre je da se ona čini Allahu i Poslaniku Njegovu. Hidžra usmjerena Allahu i Poslaniku jest upravo ona čiji je sadržaj nijjet i džihad. Nijjet, jer je on važniji od djela i borba, jer bez žrtve nema uspjeha. Čist i iskren nijjet je djelo po sebi jer izvori vjere nas uče da kad čovjek naumi učiniti dobro djelo pa ga ne učini piše mu se dobro. Hidžra nam neprekidno dersi da je vjernikov pravac kretanja nužno onim putem na kojem stalno nastoji da Allah s njime bude zadovoljan. Tom zadovoljstvu vjernik sigurno korača ako je čista nijjeta u svakom djelu, u svakom druženju, u svakom poslu. Poslanik je hidžrom donio bratstvo među vjernike. Pobratimio i približio jedne drugima jer samo takvi, spremni da budu jedni uz druge, mogu naprijed. I naša se hidžra u tom smijeru mora upraviti i hitno izliječiti bolest od koje smo i pojedinačno a i kao društvo bolesni. Bolesni smo od vrlo loših međuljudskih odnosa. Bolesni smo od stalnih podmetanja jedni drugima, ismijavanja jedni drugih. Bolesni sm, jer u mnogima stanuje želja da naš brat musliman u životu ne uspije i obraduje nas kad mu se desi zlo. Kurban nas je imao zadaću približiti Bogu i okrenuti nas jedne prema drugima a hidžri je zadaća da to bratstvo među nama učvrsti i zaključi. Kad Allah dž.š., opisuje ljude koji s Poslanikom hidžru čine, za njih kaže da su takvi da daju drugima iako su i sami u potrebi. Moramo čuti ono što nam hidžra dersi, jer mi nažalost uskraćujemo drugima ono što im pripada. Neko će od nas uzeti tri stipendije a neko ni jednu. Neko će uzeti tri komisije i više odbora upravnih a nekom ni marka. Neko će imati i previše a mnogi ni blizu potrebnog. Pripovijest nam kazuje da se Omer r.a., požalio Poslaniku da mu Alija r.a., pri susretu ne naziva selam. Poslanik upita Aliju da li je to istina a Alija mu reče: „Ja sam Poslaniče čuo tebe da si rekao da onome ko prvi nazove selam pripada dvorac u Džennetu. Ja želim da taj dvorac pripadne mome bratu Omeru“. Zašto moramo ders hidžre obavezno čuti? Zato što mi poslije selama i kahve zajedno popivene, odmah jedni protiv drugih pričamo, radimo, tog s kim smo kahvu pili ismijavamo. Eto, od toga moramo bježati i glasno Ibrahimove a.s. riječi uzviknuti: „Selim se onamo kuda mi je Gospodar moj naredio“. Naredio nam je da budemo braća, da se pomažemo da se volimo jer samo takvi bit ćemo spremni od brojnog nam neprijatelja se odbraniti. Hidžra nam dersi da je naša hidžra, i svih ljudi poslije Poslanikove hidžre do dana Sudnjega, džihad. Naša hidžra je borba sa sobom, sa požudom i prohtjevom u nama. Zato brate, glasno i odlučno uzvikni riječi Ibrahimove i seli se onamo kuda Gospodar naš naređuje. Naređuje nam: „O vjernici, pokajte se Allahu iskreno“. /Tahrim, 8/. Do Allaha Uzvišenog neće dostići meso i krv kurbana naših. Njemu Svevišnjem putuje naša iskrenost i bogobojaznost. Do Allahove nagrade nećemo stići bez iskrenosti u našim odnosima i krajnje spremnosti da se međusobno pomažemo i volimo, zato je nužno da slušamo i čujemo ders koji nam hidžra kazuje. Glavna poruka tog dersa je: Hidžra je bratimila muslimane i tako ih snažnim učinila. Takvi snažni, državu napraviše i jakom je i prostranom učiniše. Drugog nam puta nema osim onoga kojim je išao Poslanik i ashabi mu vjerni. Karadawi kaže: „Onaj put koji donio uspjeh prvim muslimanima, put je uspjeha za sve muslimane“. Uzvišeni Bože, pomozi nas, da budemo oni koji su nijjeta čistog i iskrenog i koji su u neprekidnom džihadu sa samim sobom. Amin!.

Gradska džamija Zavidovići.
02.10.2015.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i dostavio Mirsad ef. Halilović-muezin.